
29 lip Dijagnoza i simptomi
Ovdje saznajte informacije o:
Simptomi MS-a
Građa mozga i leđne moždine je takva da postoje područja u kojima oštećenja u vidu demijelinizacijskih plakova u početku bolesti ne uzrokuju nikakve smetnje ili su smetnje minimalne i nespecifične. Rani znaci bolesti obično su blagi te oboljela osoba najčešće u početku ne traži medicinsku pomoć ni mišljenje specijalista, a sami simptomi dođu i prođu, tako da ponekad tek nakon drugog ili nekog od sljedećih napadaja liječnik od bolesnika saznaje da je on i ranije imao tipične početne simptome ove bolesti koji su spontano nestali nakon nekoliko dana.
Početni simptomi multiple skleroze često su dvostruki vid (dvoslike), miješanje crvene i zelene boje ili čak potpun gubitak vida na jednom oku, parestezije (utrnulosti) ili motorička slabost ekstremiteta, trupa ili jedne strane lica, poremećaji ravnoteže i vrtoglavice, otežana kontrola mokrenja i stolice, a mogući su i poremećaji koordinacije pokreta, tremor, poremećaj govora, ukočenost mišića, pa čak i mentalni poremećaji. Jedan bolesnik nikad nema sve simptome, a neki se simptomi pojavljuju češće u ranoj fazi bolesti, dok se otežano kretanje, povećan tonus mišića u nogama, smetnje mokrenja i nestabilan hod i stajanje češće javljaju u kasnijoj fazi bolesti. Bolest obuhvaća različite dijelove središnjeg živčanog sustava te su njezini simptomi raznoliki. Za postavljanje dijagnoze multiple skleroze važni su samo oni klinički simptomi koji traju 24 do 48 sati ili dulje.
Poremećaji vida
Optički neuritis: zamagljen vid, bol u oku, gubitak vida za boje, potpun ili djelomičan gubitak vida.
Dvoslike: dvostruki vid na jedno ili oba oka.
Nistagmus: nevoljni trzaji, poigravanje, odnosno treperenje očnih jabučica u određenim smjerovima.
Internuklearna oftalmoplegija: nekoordinirani pokreti očnih jabučica, ograničenje pokreta očnih jabučica u pojedinim smjerovima, zbog čega nastaju dvoslike i nistagmus.
Motorički poremećaji
Pareza: mišićna slabost jednog od udova (monopareza), slabost nogu (parapareza), slabost jedne strane tijela (hemipareza), slabost sva četiri uda (tetrapareza).
Plegija: potpun gubitak mišićne snage, mišićna slabost jednog od udova (monoplegija), slabost nogu (paraplegija), slabost jedne strane tijela (hemiplegija), slabost sva četiri uda (tetraplegija).
Spastičnost: ograničenost pokreta u zahvaćenoj ruci ili nozi zbog ukočenosti. Mišićni spazam: nevoljan, bolni grč mišića.
Dizartrija: nerazgovjetan govor, zbog organskih poremećaja u stvaranju glasova.
Senzorni poremećaji
Parestezije: trnci, mravinjanje.
Lhermittov znak: osjećaj prolaska “struje” niz kralježnicu pri savijanju glave.
Neuralgija, neuropatski bol: bol u obliku probadanja ili pečenja bez nekog drugog poznatog uzroka, može biti lokaliziran na licu, trupu ili u ekstremitetima.
Dizestezija ili anestezija: potpun ili djelomičan gubitak različitih modaliteta osjeta (toplina, vibracija, bol, položaj u prostoru).
Poremećaji koordinacije trupa i ekstremiteta
Ataksija: nemogućnost održavanja ravnoteže; “rušenje” i zanošenje pri hodu
Intencijski tremor: drhtanje ruku pri pokretanju; drhtanje je najjače kad je cilj na dohvat ruku.
Dizmetrija: poremećaj koordinacije udova – nemogućnost kontrole preciznosti pokreta tijela, pri čemu osoba promaši željeni cilj.
Vrtoglavica: osjećaj rotacije praćen mučninom, ponekad nagonom na povraćanje.
Smetnje funkcije sfinktera i seksualnih funkcija
Urgentna inkontinencija: mokrenja i stolice: jak i neodgodiv nagon za mokrenjem ili defekacijom – nemogućnost voljnog zadržavanja mokraće ili stolice.
Retencija: nemogućnost spontanog i potpunog pražnjenja mokraćnog mjehura.
Zatvor (opstipacija): neredovitost stolice uz osjećaj nadutosti u trbuhu.
Inkontinencija stolice: jak i neodgodiv nagon za defekacijom – nemogućnost voljnog zadržavanja stolice.
Impotencija: oštećenje seksualnih funkcija, poremećaj erektilne funkcije, ejakulacije, u žena smanjenje seksualne želje (libida) i izostanak orgazma.
PSIHIČKE MANIFESTACIJE MULTIPLE SKLEROZE
Uz primarne fizičke simptome bolesti, u dvije trećine oboljelih od multiple skleroze javljaju se i psihički poremećaji. No psihički poremećaji rijetko mogu biti inicijalni simptom u tzv. encefalitičnom tipu bolesti. Najčešće se javljaju promjene raspoloženja kao dio emocionalne reakcije na fizičku bolest, promjene osobnosti i kognitivni poremećaji. Psihički poremećaji mogu se javiti i kao nuspojava terapije kortikosteroidima ili mogu biti posljedica demijelinizacijskih lezija u specifičnim regijama mozga. Tako demijelinizacijske lezije lokalizirane u čeonim režnjevima mozga mogu dovesti do demencije, promjena karakternih osobina i afektivnih promjena, a promjene lokalizirane u sljepoočnim režnjevima mogu biti uzrok depresije.
Promjene raspoloženja
Oko dvije trećine bolesnika ima promjene raspoloženja u obliku prolaznih smetnji, anksioznosti ili razdražljivosti, a u oko jedne trećine tih bolesnika smetnje prelaze u tzv. veliki depresivni poremećaj. Promjene raspoloženja obično se javljaju u fazama pogoršanja bolesti te u bolesnika s kroničnim progresivnim oblikom multiple skleroze, ali nisu uvijek u korelaciji s težinom kliničke slike i stupnja invalidnosti.
Depresija je najčešći oblik psihičkog poremećaja, više je zastupljena u muškaraca, obično se javlja unutar prvih 5 godina od postavljanja dijagnoze. U liječenju depresije koristi se standardna terapija antidepresivima uz oprez zbog nuspojava koje mogu prikriti simptome osnovne bolesti i mogućih interakcija s lijekovima kao što su triciklički antidepresivi i kortikosteroidi. Uz farmakoterapiju ključnu ulogu ima psihoterapija.
Bipolarni poremećaj javlja se znatno rjeđe, ali ipak prema nekim istraživanja češće u oboljelih od multiple skleroze nego u općoj populaciji. Ponekad može prethoditi pojavi neuroloških simptoma. Jedna od teorija je o mogućoj zajedničkoj genskoj povezanosti tih dviju bolesti. Također se klinička slika manije može javiti kao nuspojava kortikosteroidne terapije, a postoje i dokazi da je ona vezana uz organsku disfunkciju određenih regija mozga. U liječenju ovog poremećaja koristi se terapija preparatima litija.
Euforija, patološki smijeh i plač se smatraju primarno neurološkim poremećajima jer su vezani uz određene strukturalne abnormalnosti mozga kao što je proširenje moždanih komora. Patološki smijeh i plač povezuju se s lezijama u području moždanog debla. Promjene u čeonim režnjevima dovode do promjene karakternih osobina, kao što su impulzivnost, nesposobnost adekvatnog rasuđivanja ili gubitak socijalne inhibicije. Ovakve promjene obično su veći problem za članove obitelji nego za samog bolesnika. U liječenju se koriste male doze amitriptilina, levodope ili tricikličkih antidepresiva.
Psihotični poremećaji rijetki su u oboljelih od mutliple skleroze te je učestalost jednaka općoj populaciji. Studije na manjem broju ispitanika pokazale su češće lezije u temporalnim režnjevima.
Kognitivni poremećaji
Kognitivni poremećaji javljaju se u oko 40 – 85% bolesnika s multiplom sklerozom, najčešće u kasnijim fazama bolesti, no ovisno o lokalizaciji demijelinizacijskih oštećenja, mogu se javiti i već na samom početku.
Najčešće se javljaju smetnje pažnje, pamćenja i koncentracije te smetnje govora, obično u vidu otežanog izgovaranja pojedinih riječi, odabira pravih riječi, kao i miješani poremećaji, što sve zajedno otežava govornu razmjenu informacija.
Kako bi se održale kognitivne funkcije, iznimno je bitno svakodnevno vježbati, primjerice učiti strane jezike, nove pjesme, igrati posebne računalne igrica koje povećavaju kognitivne sposobnosti, održavati prijateljske i rodbinske veze. Kognitivna disfunkcija dio je kliničke slike obično u kasnijim stadijima bolesti, vezuje se uz atrofiju corpusa callosuma. U procjeni stupnja kognitivnih oštećenja koristimo se raznim neuropsihologijskim testovima. Osobito je važna kontrola rizičnih čimbenika koji se inače povezuju s kogintivnim oštećenjem, kao što je hipertenzija, hiperlipidemija, uživanje alkohola ili pušenje.
Autorica: prof.dr.sc. Vanja Bašić Kes
Izvor: Multipla skleroza- bolest s tisuću lica, priručnik za bolesnike i članove njihovih obitelji
Kriteriji za dijagnozu MS-a
MS se dijagnosticira na temelju tipičnih kliničkih simptoma i parakliničkih nalaza.
Tipični klinički simptomi (od kojih su najčešći prethodno navedeni) javljaju se u povremenim vremenski odvojenim vremenskim intervalima te ukazuju na oštećenja različitih dijelova živčanog sustava u različitom vremenu i čine za MS karakterističnu sliku “diseminacije simptoma u vremenu i prostoru”.
Posljednjih 20-ak godina u nekoliko su navrata mijenjani i nadopunjavani dijagnostički kriteriji za multiplu sklerozu, posljednji put 2017. godine te se dijagnoza bolesti postavlja po takozvanim revidiranim McDonaldovim kriterijima iz 2017. godine. U nove kriterije integrirani su novi paraklinički kriteriji (neuroradiološki i likvorski) u cilju što ranije dijagnoze bolesnika koji su se prezentirali kliničkim simptomima suspektnim za razvoj multiple skleroze.
Od neuroradioloških kriterija neophodan je nalaz magnetske rezonance (MR) mozga i vratne (te torakalne) kralježnične moždine. U nalazu MR-a u MS-u pokazuju se karakteristična demijelinizacijska oštećenja koja su smještena u bijeloj tvari hemisfera mozga uz ventrikularne prostore kojima cirkulira likvor, u području moždanog debla i malog mozga i/ili u kralježničkoj moždini. To su većinom male ovalne lezije veličine oko 5 mm, iako se mogu javiti i veća oštećenja. Za dijagnozu bolesti važno je i prisutstvo demijelinizacijskih lezija koje nakupljaju kontrast što znači da se ove lezije nastale u nekoliko prethodnih tjedana.
Drugi važan paraklinički parametar koji se analizira prije postavljanja dijagnoze MS je likvor. U likvoru se osobito istražuje stvaranje imunoglobulina. Usporedbom razine imunoglobulina u serumu i u likvoru utvrđuje se stvaraju li se imunoglobulini samo u mozgu, ili i u mozgu i u serumu. Osobito je važan nalaz pozitivnih oligoklonalnih traka u likvoru.
Za postavljanje dijagnoze MS-a neophodno je ispravno interpretirati sve tri komponente: klinički nalaz, nalaz MR-a mozga i vratne kralježnice te nalaz oligoklonalnih traka u likvoru.
Autorica: dr.sc. Tereza Gabelić, dr.med
Izvor: Informiraj se o MS-u, priručnik za oboljele od multiple skleroze i poslodavce
Pretrage koje potvrđuju MS
Dijagnozu MS-a postavlja neurolog na temelju prisutnosti simptoma, nalaza neurološkog pregleda i dodatne dijagnostičke obrade.
Od te obrade najbitnija je magnetska rezonancija (MR) mozga i kralježnične moždine. MR-om se prikazuju područja upale u središnjem živčanom sustavu koja su vidljiva kao demijelinizacijske lezije. Za postavljanje dijagnoze MS-a uvjet je da su demijelinizacijske lezije karakterističnog izgleda te da su smještene na tipičnim mjestima u mozgu, odnosno leđnoj moždini. Kada su lezije aktivne znači da je u njima vidljiv kontrast koji je dan tijekom pretrage. Aktivnost označava da su te lezije nedavno nastale, otprilike unatrag mjesec dana, te da je u njima još aktivan upalni proces.
Uz MR, dijagnostički postupak koji je bitan kod postavljanja dijagnoze MS-a je lumbalna punkcija. Tim postupkom uzima se uzorak cerebrospinalnog likvora, tekućine koja obavija mozak i leđnu moždinu, koja se analizira za prisutnost određenih znakova upale.
Od dodatnih dijagnostičkih postupaka potrebno je izdvojiti evocirane potencijale. To je elektrofiziološka metoda kojom se ispituje funkcija određenih živčanih puteva. Tako se mogu ispitati vidni evocirani potencijali, slušni, osjetni i vestibularno evocirani. Oni pružaju dodatne informacije o prisutnosti demijelinizacijskih lezija koja nisu nužno vidljiva na MR-u. Popis bolesti koje mogu ličiti na MS i koje ulaze u diferencijalu dijagnozu vrlo je širok i uključuje neke druge demijelinizacijske i autoimune bolesti, rijetko i zarazne bolesti. Međutim, kada su prisutni karakteristični simptomi i tipičan nalaz demijelinizacijskih lezija na MR-u mozga tada su dijagnostičke dvojbe znatno umanjene.
Autor: prof.dr.sc. Mario Habek, dr.med.
Izvor: Vodič za život s multiplom sklerozom
Preporuke za bolji život s MS-om
Preporuke za bolji život s MS-om
Autorica: prof.dr.sc. Vanja Bašić Kes