19 svi Maja
Multipla skleroza – tiha suputnica koja je okrenula moj život za 180, i u pozitivnom i u negativnom smislu.
Obzirom da je moj cijeli život svodio na „daj sve, daj odmah, guraj naprijed, budi najbolja, ajdeee ajdeeeee možeš ti to – guuuraaaj!“, nisam mislila da ću ikada “stat na balun” ili barem učit/pokušavat usporiti. Ali sad guram, iz dana u dan. Guram da na kraju tog dana mogu reći – oke, ovo nije bio tako tragičan dan. Ponekad kad je čak i tragičan, u smislu pogoršanja koje je nepredvidivo, se znam poslužiti trikom koji mi uglavnom pomogne, a to je da kad se osjećam najgore se obučem najbolje. 🙂
A onda, kad dođe dan/trenutak da se ne borim protiv vlastitih strahova, a prije i nekog oblika depresije (sad znam – uglavnom uzrokovanog toksičnom sredinom u kojoj se nalazite privatno ili poslovno), se malo zezam na vlastiti račun jer mi je zabavno prepričavati kako sam nekoga trknula rukom u redu za blagajnu, od kud mi toliko modrica po nogama (kojih se prvi put ne sramim i ne skrivam) i puno puno drugih #notaregularpeople sićuejšna u kojima se nađem – ali i snađem.
MS imam skoro dvije godine, i u te dvije godine sam učila kao nikad u životu. Nikad mi teže to učenje nije palo. O svemu znaš jako malo, nema šalabahtera, nema skripte niti iz koje možeš ti učiti, a niti liječnici, jer je MS bolest s tisuću lica. Ali čitaš, ispituješ, mijenjaš sebe i – živiš! Koliko god mi bude teško i koliku god fizičku bol u tom trenutku proživljavam, osvijestim da ja – ŽIVIM! I na tome sam zahvalna.