Ostale teme

Multipla skleroza (MS) je imunološki uzrokovana bolest središnjeg živčanog sustava, koja zahvaća mlađu populaciju, najčešće u dobi od 20-40 godine života, s predominacijom ženskog spola 3:1 u odnosu na muškarce. Budući da su novootkrivene bolesnice najčešće mlađe žene generativne dobi, jedno od važnih pitanja za ove bolesnice svakako je i odluka o trudnoći.

Plodnost i fetalni razvoj MS

Plodnost i fetalni razvoj MS ne utječe na mogućnost žene da ostane trudna, niti utječe na razvoj fetusa, kao ni na mogućnost prijevremenog poroda. Uzimanje specifične terapije ili klinički oblik MS-a koji bolesnica ima ne umanjuje plodnost žene s MS-om. Povećana učestalost spontanih pobačaja, malformacija kod djeteta kao ni fetalna smrt nije vezana uz MS te multipla skleroza ne dovodi do navedenog.

Ishodi trudnoća kod partnerica muškaraca koji boluju od multiple skleroze

Iako su pitanja u vezi trudnoće usmjerena najviše na žene, provedena su istraživanja na muškarcima s MS-om i utjecaju bolesti na ishod trudnoće u njihovih partnerica. U ovim istraživanjima bolest oca nije utjecala na porođajnu težinu ili razvoj djeteta.

Genetski rizik

Jedno od čestih pitanja budućih roditelja je rizik pojave MS-a kod djece. MS je kompleksna bolest koja nastaje međudjelovanjem čimbenika okoliša, genetskih i epigenetskih mehanizama. MS nije nasljedna bolest i oko 80% oboljelih nema pozitivnu obiteljsku anamnezu, a prema do sada dostupnim podacima, ukupan doprinos poznatih genskih MS lokusa genetskom riziku za MS je 18–24%. U slučaju da oba roditelja boluju od MS-a, tada je rizik za dijete povećan i iznosi oko 30%.

Utjecaj trudnoće na prognozu multiple skleroze

U ne tako davnoj prošlosti ženama s MS-om nije se preporučala trudnoća zbog straha od pogoršanja bolesti, no studije su pokazale da trudnoća u MS-u ne utječe na dugoročni ishod bolesti, dok po nekima istraživanjima čak i povoljno djeluje na dugoročnu prognozu bolesti. Ova istraživanja odnose se na žene s relapsno remitirajućim oblikom MS-a koje čine 87– 97% svih trudnoća kod žena s MS-om, dok nema podataka u bolesnica s progresivnom formom bolesti. Bolesnice s MS-om često su zabrinute da će njihova bolest imati negativan ekonomski i psihosocijalni utjecaj te se zato često ne odlučuju na prvu/novu trudnoću. U istraživanju Alwan i suradnika iz 2013. na gotovo 6000 bolesnica s MS-om u reproduktivnoj dobi, 79% ih se nije odlučilo na trudnoću nakon postavljanja dijagnoze.

Vitamin D i trudnoća

Nedostatak vitamina D povećava rizik za MS, a bolesnice s MS-om u usporedbi s općom populacijom imaju nižu razinu vitamina D tijekom trudnoće i nakon poroda. Nedostatak vitamina D trebalo bi liječiti prije same trudnoće, a dozvoljena gornja granica unosa tijekom same trudnoće i dojenja je 4000IU dnevno.

Potpomognuta oplodnja i multipla skleroza

Ukoliko bolesnica s MS-om treba proći postupak potpomognute oplodnje, nakon postupka, naročito u prva tri mjeseca, povećan je rizik od kliničke i radiološke aktivnosti bolesti. Potrebna je konzultacija s ginekologom o izboru lijekova koji će se koristiti u samom postupku, budući da je poznato koja skupina lijekova može izazvati pogoršanje te se zbog toga kod bolesnica s MS-om isti lijekovi ne upotrebljavaju.

Upotreba imunomodulacijske terapije prije i tijekom trudnoće

Terapijske mogućnosti značajno su se promijenile u zadnjem desetljeću, a osobito u zadnje 2 godine, kada su u Hrvatskoj registrirani i promjenom kriterija dostupni svi lijekovi za imunomodulacijsko liječenje MS-a u ranoj fazi bolesti. Američka i Europska regulatorna agencija (FDA i EMA) odobrili su upotrebu glatiramer acetata tijekom trudnoće, a uskoro se očekuje i odobrenje interferona za korištenje tijekom trudnoće i dojenja. Poznati su podaci o vremenu prekida lijekova za MS prije planirane trudnoće te je neophodna konzultacija bolesnice s neurologom oko pravovremenog prekida imunomodulacijskog liječenja. Odluka o prestanku imunomodulacijske terapije donosi se individualno u dogovoru između bolesnice i nadležnog neurologa, a ista ovisi o poznatom utjecaju dotičnog lijeka na trudnoću kao i kliničkom stanju bolesnice te stupnju aktivnosti bolesti.

Aktivnost bolesti tijekom trudnoće i liječenje relapsa

Trudnoća je imunološki privilegirano stanje u kojem su klinička aktivnost i aktivnost bolesti na magnetkoj rezonanci (MR) smanjeni, posebno u trećem trimestru trudnoće. Ukoliko se tijekom trudnoće dogodi klinički relaps bolesti, isti se najčešće dogodi u prvom, a nešto manje i u drugom trimestru trudnoće. U slučaju relapsa nema kontraindikacije za uobičajnu kratkotrajnu primjenu kortikosteroida.  Nema dokaza da snimanje MR-a na uređajima jakosti magnetskog polja do 3T tijekom trudnoće može štetiti djetetu. Primjenu kontrastnog sredstva trebalo bi izbjegavati budući da kontrast prolazi posteljicu i ulazi u fetalne krvne žile.

Anestezija i porod

Bilo koja metoda anestezije (opća ili spinalna) te način poroda koji bolesnica i ginekolog izaberu nisu kontraindicirani u multiploj sklerozi. Iznimka od navedenog su bolesnice s težim neurološkim deficitom i onesposobljenošću, u kojih je prisutna slabost mišića zdjelice te se ćešće kao način poroda odabire carski rez.

Aktivnost bolesti nakon poroda

Prvih tri do šest mjeseca iza poroda period su u kojem je povećana klinička i MR aktivnost bolesti, koja se događa zbog prestanka djelovanja hormona trudnoće i povratka aktivnosti bolesti na razinu prije trudnoće. Faktori vezani uz veći rizik relapsa iza poroda su veća stopa relapsa i veći EDSS prije trudnoće, kao i prethodno nekorištenje imunomodulacijske terapije te relaps tijekom trudnoće. U eri modernog liječenja i adekvatnog vođenja bolesnica s MS-om samo 14% ima postpartalni relaps u usporedbi s prethodnim studijama u kojem je čak do 30% bolesnica imalo relaps u ovom razdoblju. U liječenju postpartalnog relapsa kortikosteroidi se mogu primjeniti u uobičajnoj dozi, no ukoliko bolesnica doji, preporuča se savjetovanje s nadležnim liječnikom.

Dojenje

U postpartalnom razdoblju glavno je pitanje dojiti ili (ponovno) započeti imunomodulacijsko liječenje. Nekoliko istraživanja ispitivalo je ulogu dojenja u aktivnosti MS-a te su u većem broju pokazala da dojenje smanjuje aktivnost bolesti. Ako bolesnica doji, savjetuje se ekskluzivno dojenje, koje se još više vezuje uz smanjenu aktivnost bolesti, a neka istraživanja govore da produljeno dojenje (više od 4 mjeseca) smanjuje rizik MS-a u djece. U bolesnica s visokom aktivnošću bolesti, relapsima tijekom trudnoće te lošim prognostičkim čimbenicima, preporuča se što prije vraćenje/uvođenje imunomodulacijske terapije.

Autorica članka: Dr.sc. Tereza Gabelić, dr.med., Klinika za neurologiju, KBC Zagreb

Izvor: Zbornik stručnih radova, SDMSH, 2019

Seksualne disfunkcije kod multiple skleroze

Seksualni problemi česti su kod osoba s multiplom sklerozom, ali su također česti i kod ljudi koji nemaju drugih tjelesnih ili psihičkih bolesti. Čak do jedne trećine žena i jedne četvrtine muškaraca, barem jednom u životu, imat će neki seksualni problem. Nažalost, zbog srama, niti liječnici pitaju o seksualnom funkcioniranju, niti osobe s ovim problemima traže pomoć. Među oboljelima od multiple skleroze čak 50-90% muškaraca i žena ima neki seksualni problem. No, samo 2-6% razgovaralo je o tome sa svojim liječnikom.

Ciklus seksualnog odgovora

Seksualne probleme obično klasificiramo prema tome koji dio ciklusa seksualnog odgovora zahvaćaju. Pod ciklusom seksualnog odgovora mislimo na sve ono što se zbiva s tijelom kad osoba uđe u seksualnu aktivnost, bilo koje vrste (npr. vaginalni seks, oralni seks, analni seks, masturbacija). Faze ciklusa seksualnog odgovora jesu: želja, uzbuđenje, orgazam i razrješenje. U fazi želje osoba ima želju, razmišlja ili mašta o seksu. Želja nastaje u mozgu. Želja može biti spontana, tj. da se javi sama od sebe, da se osobi pojavi neka seksualna pomisao, želja, fantazija, sjećanje, bez nekog vanjskog povoda. Ili može biti reagibilna, što znači da se javi na neki poticaj, npr. na nagovor ili traženje partnera/partnerice, tj. druga osoba predloži seksualnu aktivnost ili počne razgovati o seksu, te nakon toga dođe do seksualne želje ili seksualnog apetita. Neki ljudi imaju više izraženu spontanu želju, a drugima je izraženija reagibilna želja, tj. nemaju želju bez povoda, ali im je želja na neki vanjski povod prisutna. Fazu uzbuđenja karakteriziraju promjene u tijelu.

Kod muškarca, najvidljiviji znak uzbuđenja jest erekcija penisa. Kod žena je to vlaženje rodnice. No, i kod muškaraca i kod žena prisutni su i drugi znakovi uzbuđenja: npr. podizanje testisa, promjena boje stidnih usana, povećanje klitorisa, povećanje dojki, jača osjetljivost erogenih zona na dodir, ubrzan rad srca. No, uzbuđenje uključuje i subjektivni, psihički osjećaj seksualnog uzbuđenja, tj. napaljenosti. Katkad je osoba psihički napaljena, a nema odgovarajuće fizičke reakcije (npr. erekcije penisa ili vlaženja rodnice), a može biti i obrnuta situacija, da osoba pokazuje tjelesne znakove uzbuđenja, ali se ne osjeća psihički uzbuđenom. Ovaj nesklad fizičkog i psihičkog uzbuđenja češći je kod žena, nego kod muškaraca.

Faza orgazma jest vrhunac seksualnog uzbuđenja, koji se doživljava psihički kao najviši stupanj seksualnog užitka, a kod muškaraca ga obično prati ejakulacija (tj. izlazak sjemena iz penisa), no moguće je i da muškarac doživi orgazam bez ejakulacije, kao i obrnuto, da ejakulira, ali ne doživi orgazam (ovo je češće u starijoj dobi, te nakon bolesti i operacija prostate).

Konačno, faza razrješenja je faza u kojoj se tijelo vraća u svoje neuzbuđeno, nenapaljeno, normalno stanje (gubi se erekcija, nestaje crvenilo, usporava se rad srca i slično). U svakoj od ovih faza mogu nastupiti seksualni problem, pa tako osoba može imati smanjenu ili odsutnu seksualnu želju, može imati probleme u postizanju ili održavanju erekcije ili u uzbuđivanju (tj. vlaženju i/ili psihičkom uzbuđenju kod žena), može imati problema u doživljavanju orgazma (anorgazmija) ili ejakulaciji (prebrza ili odgođena ejakulacija ili pak anejakulacija).

Multipla skleroza i seksualni problemi

Multipla skleroza je bolest koja dovodi do propadanja mijelinske ovojnice, koja obavija živčana vlakna. Zbog toga je razumljivo da osoba može imati i seksualne probleme, kad god su zahvaćene one strukture u živčanom sustavu koje su važne za provođenje signala koji sudjeluju u stvaranju seksualnog užitka. Npr. ukoliko su pogođeni putovi koji prenose osjet dodira iz genitalne regije ili iz drugih erogenih zona, bit će smanjen osjet i posljedično smanjen užitak koji proizlazi iz taktilnog osjeta koji može biti erogen. Ili, ako su zahvaćeni putovi koji vode signale iz mozga, bit će pogođeno uzbuđenje budući da su za naš seksualni/erotski užitak važne i naše misli, seksualne fantazije, sjećanja; koji onda signali putuju i prema našim genitalijama izazivajući na njima promjene, tj. izazivajući erekciju kod muškaraca i vlaženje kod žena. Iz tih razloga, kod osoba sa multiplom sklerozom za očekivati je da će biti problema u uzbuđivanju (npr. postizanju erekcije kod muškaraca i postizanju seksualnog uzbuđenja /vlaženja/ kod žena), kao i u postizanju orgazma (i ejakulacije). No, zbog drugih razloga (npr. inkontinencija, prisutnost psiholoških problema – npr. depresije ili anksioznosti, nuspojave lijekova) može biti zahvaćena i faza želje, pa je i učestalost smanjene seksualne želje povećana kod osoba s multiplom sklerozom. Ne smijemo zaboraviti da i neki specifični simptomi multiple skleroze mogu ometati seksualno funkcioniranje, kao što su umor (što može biti uzrok smanjene seksualne želje) ili smanjen osjet okusa (što može utjecati na seksualno uzbuđenje). Dakle, utjecaj multiple skleroze na seksualnost ide putem različitih putova – biloških (oštećenje živčanoga sustava), psiholoških (depresivnost i anksioznost koji često prate multiplu sklerozu), te emocionalnih (npr. slika o sebi zbog bolesti), socijalnih i kulturoloških.

Zbog ovih brojnih razloga zbog kojih mogu nastupiti seksualni problem kod oboljelih od multiple skleroze, neki ove razloge dijele u tri skupine, tj. izravno oštećenje živačnih putova; neizravni simptomi (npr. gubitak osjeta ili grčevi, umor, inkontinencija, slabosti mišića) koji ometaju seksualno funkcioniranje; te psihička stanja koja nastaju zbog toga što je osoba oboljela od multiple skleroze (npr. anksioznost, depresija, promjene slike o tijelu i slično). Ne smijemo zaboraviti i da osobe oboljele od multiple skleroze mogu imati i druga stanja koja povećavaju rizik od seksualnih problema, kao što su prekomjerna tjelesna težina, ovisnost o alkoholu, šećerna bolesti. Također, različiti lijekovi mogu dovesti do seksulanih teškoća.

Unatoč tome što su mogući brojni problemi u seksualnom funkcioniranju, na različitim razinama i problemi u različitim fazama ciklusa seksualnog odgovora, postoje i različite mogućnosti pomoći za rješavanje ovih problema.

Kako liječiti seksualne probleme kod oboljelih od multiple skleroze

Mjere za pomoć kod seksualnih problema mogu biti opće (tj. usmjerene na seksualnost općenito, neovisno o vrsti i uzroku problema), te specifične, koje su usmjerene na konkretan seksualni problem (npr. erektilnu disfunkciju). Od općih mjera svakako se potiču različite tehnike mišićne relaksacije, vježbe za usnivanje, smanjivanje boli, ublažavanje depresije. Sve ove aktivnosti mogu pomoći u povećanju općeg osjećaja zdravlja, ali smanjuju i opće simptome koji otežavaju seksualno funkcioniranje (npr. mišićna napetost, nesanica i anksioznost, depresija i slično). Ove opće mjere nisu specifične za oboljele od multiple skleroze, već mogu pomoći svim ljudima koji imaju seksualne probleme, neovisno o uzroku. Također, razgovor o seksualnosti može pomoći u poboljšanju seksualnih problema. S jedne strane, ovaj razgovor omogućuje osobi da se ventilira (tj. da izrazi svoje strahove, bojazni, nezadovoljstva zbog seksualnog problema), te, ako ovaj razgovor vodi educirana osoba, dobit će se i dopuštenje za masturbiranje, maštanje, korištenje seksualnih igračaka, što sve može imati pozitivan utjecaj na seksualno uzbuđenje i lakoću doživljavanja orgazma. No, i razgovor s partnerom ima pozitivne učinke, jer otvoreni razgovor može ublažiti strahove, a može i poboljšati komunikaciju i bliskost među partnerima.

Masturbacija ima pozitivan učinak zbog toga što kroz masturbaciju (ako nije praćena osjećajem krivnje) osoba ima mogućnost da eksperimentira s različitim intenzitetima i vrstama dodira, te može otkriti koja vrsta dodira joj je uzbuđujuća, koja mjesta na genitalijama i izvan genitalija joj pašu. Ovakvim samostalnim eksperimentiranjem može postići veću svijest o svome tijelu, te kasnije može i svom partneru ili partnerici reći što joj odgovara, a što joj ne izaziva nikakav pozitivan učinak.

Seksualne igračke posebno su dobre jer su one dizajnirane upravo za izazivanje seksualne ugode. Seksualne igračke su vibratori, dildo, različite seksualne kuglice i slična pomagala. Budući je kod osoba sa multiplom sklerozom često oslabljen osjet dodira, seksualne igračke mogu pojačati direktnu stimulaciju erogenih zona i time dovesti do dovoljne stimulacije za postizanje uzbuđenja i/ili orgazma. Također, ako se otvoreno razgovara o seksualnim igračkama, partneri mogu povećati svoj stupanj intimnosti, bliskosti, izmjenjivati svoje seksualne maštarije, razgovarati o tome što bi htjeli da u seksu bude drugačije i na taj način jasnije izraziti svoje potrebe, a uz povećanje bliskosti, vezanosti i ljubavi između njih. Eksperimentiranje i istraživanje različitih vrsta seksualnog podraživanja, ali i različitih mjesta na tijelu može dovesti do toga da osoba otkrije nove erogene zone (npr. kod velikog broja muškaraca i žena upravo stimulacija analne regije, bilo prstom/rukom ili vibratorom, može izazvati snažan erotski osjećaj i uzbuđenje).

Kod pacijenata kod kojih veliku ulogu igraju umor, mišićna napetost i grčevi, važnu ulogu mogu imati različite tehnike kojima se smanjuju napetost i umor u mišićima. To može biti pronalaženje odgovarajućeg seksualnog položaja, seksualna aktivnost u jutarnjim satima (kad je umor manji), masaža ili istezanje mišića prije seksualnog odnosa, topli oblozi na mišićima, uzimanje miorelaksansa ili analgetika prije odnosa. Ponekad je umor posljedica slabosti određenih mišića, te vježbanje tih mišića (i uključivanje fizioterapeuta) može imati povoljan učinak i na seksualnost osobe.

Kod osoba kojima veliki strah i nelagodu čini inkontinencija urina, to se može spriječiti ograničenim unosom tekućine prije odnosa, izbjegavanjem alkohola i kofeina, mokrenjem neposredno prije odnosa, vježbanjem mišića dna zdjelice, čak i kateterizacija prije odnosa ili korištenjem prstena na bazi penisa za vrijeme odnosa, koji će zatvoriti uretru. Na sve ove načine može se smanjiti rizik od inkontinencije tijekom odnosa. No, važno je naglasiti i činjenicu da premda velik broj ljudi koji ima inkontinenciju urina strahuje da će im se dogoditi inkontintencija tijekom seksa, partneri ovih osoba obično uopće nisu zabrinuti zbog inkontinencije. Kod velikog broja muškaraca i žena s multiplom sklerozom za seksualno uzbuđenje i orgazam potrebni su snažnija i intenzivnija stimulacija. To se može postići primjenom vibratora. Vibrator mogu koristiti i muškarci i žene, neovisno o svojoj seksualnoj orijentaciji (naime, vibrator ima pozitivan učinak na seksualno uzbuđenje i heteroseksualnih i homoseksualnih muškaraca i žena; za razliku od toga dildo uglavnom koriste žene i homoseksualni muškarci). Vibrator izaziva intenzivnije vibracije nego što se može postići masturbacijom ili stimulacijom rukom partnera, a i frekvencija vibracije je viša. Kod muškaraca posebno je osjetljiv donji dio penisa, na mjestu gdje se glavić penisa spaja na trup penisa (frenulum), a kod žena obično je mjesto blizu klitorisa najosjetljivije na ovakve vibracije. Stoga korištenje vibratora tijekom seksualnog odnosa može donijeti onaj potreban dodatak intenzitetu stimulacije da se postigne dostatno uzbuđenje ili orgazam.

Ljudima kojima je bol glavni problem za postizanje seksualnog zadovoljstva, mogu se propisati lijekovi koji se uzimaju dugoročno (npr. gabapentin, lamotrigin, karbamazepin) ili pak lokalni anestetici, koji se mogu primijeniti pola sata prije seksualnog odnosa, te koji će smanjiti osjet boli, no katkad mogu dovesti i do smanjenog osjeta seksualnog uzbuđenja, pa se mogu kombinirati s vibratorima, kako je ranije opisano. Kod korištenja lokalnih anestetika važno je da osoba koja je nanijela ovo sredstvo, opera spolovilo, tj. ispere lokalni anestetik prije odnosa, jer se u protivnom on može prenijeti na partnera i izazvati smanjen osjećaj uzbuđenja, te ponekad probleme u uzbuđivanju i doživljavanju orgazma.

Kao specifične metode pomoći koriste se one metode koje se koriste za istovjetni seksualni problem i kod osoba bez multiple skleroze. Tako se kod erektilne disfunkcije mogu koristiti farmakoterapija (npr. sildenafil, intrakavernozna primjena alprostadila), seksološke tehnike (npr. vježbe usmjeravanja na osjete), penisne pumpe, penoskrotalni pristenovi i slično. Ženama s problemima u uzbuđivanju može se savjetovati primjena lubrikanata, lokalna primjena estrogena. Kod smanjene seksualne želje koriste se tehnike vođene masturbacije, idealnog seksualnog scenarija i slično. Za primjenu ovih tehnika potrebno je savjetovanje sa seksualnim terapeutom. Ne smijemo zaboraviti i na činjenicu da obolijevanje od bilo koje bolesti, pa tako i multiple skleroze, mijenja sliku osobe o sebi, te posebice o svom tijelu. Oboljela osoba može prestati o sebi razmišljati kao o seksualnom biću, te se identificira samo sa slikom bolesnika. Zbog toga može doći do gubitka seksualne želje. Neke osobe se boje da će svom partneru ili partnerici prestati biti zanimljivi kao seksualni partneri, pa iz tog razloga izbjegavaju seks. Svakako je važno o ovome porazgovarati sa liječnikom, ali i sam sa sobom, te se zapitati je li činjenica da bolujem od multiple skleroze utjecala na moju sliku o sebi kao o seksualnom biću koje želi i treba seks, intimnost, bliskost, ljubav. Ljubav i seks, kao i osjećaj bliskosti i seks jako su povezani, kako kod zdravih ljudi, tako i kod onih oboljelih od multiple skleroze. Zbog toga je važno ne zaboraviti da unatoč tome što osoba sada ima jednu novu bolest, ona ostaje partner/muž/žena i da treba i dalje raditi na jačanju povezanosti, bliskosti, ljubavi prema partneru. Ljubav treba njegovati, a to se čini na način da se svakog dana sjetimo svog partnera/ice i iznenadimo ga nečim ugodnim, da provodimo vrijeme zajedno, da planiramo zajedničke aktivnosti, da smo tolerantni prema njemu/njoj, da se diramo, mazimo, ljubimo, držimo za ruku.

Autor članka:

doc. dr. sc. Goran Arbanas, dr. med.psihijatar, psihoterapeut, FECSM

grupni analitičar, seksualni terapeut

Klinika za psihijatriju Vrapče

predsjednik Hrvatskog društva za seksualnu terapiju

 

Dodatna literatura:

Lew-Starowicz M, Rola R. Sexual dysfunctions and sexual quality of life in men with multiple sclerosis. Journal of Sexual Medicine, 2014;11:1294-1301. Arbanas G. Seksualna medicina – multidisciplinarna (sub)specijalizacija. Liječnički vjesnik, 2 018 ; 3 – 4 :137-13 8 . Arbanas G. (urednik). Seksualno zdravlje u 21. stoljeću, zbornik sažetaka, Hrvatsko društvo za seksualnu terapiju, Karlovac, 2017. Arbanas G. Seksualnost u starijoj životnoj dobi. U Bago I, Ostojić S i Tkelić T (urednice) Ekstravagantna tijela: ekstravagantne godine, čitanka. Kontejner, biro suvremene umjetničke prakse, Zagreb, 2013.

 

Multipla skleroza pogađa u velikoj mjeri i obitelj u kojoj bolesnik živi. Ovisno o težini neuroloških simptoma bolest mijenja svakodnevni način funkcioniranja obitelji.

Savjetovalište za oboljele od multiple skleroze svakako je mjesto gdje se mogu individualnim pristupom dobiti korisni savjeti kako organizirati svakodnevne aktivnosti i prilagoditi ih novonastaloj situaciji. Svakako valja smanjiti razinu stresa i napetosti na najmanju moguću mjeru.

Ako se planira potomstvo, dobro je posavjetovati se i o tome kako bi trudnoća i porođaj prošli što uspješnije. Ako obitelji već ima djecu, ne treba od njih skrivati činjenicu o bolesti. Djeca su često puno zrelija nego što to odrasli očekuju i mogu prihvatiti mnoge činjenice, pa i bolest roditelja. Treba im jednostavno i ukratko iznijeti činjenice i objasniti im da će se stvari morati promijeniti u obiteljskom funkcioniranju, no da to ne mijenja roditeljsku ljubav i skrb prema njima.

Obitelj je važna u prihvaćanju bolesti i nošenju s njezinim posljedicama. Korisno je planirati na kratke staze jer će tada planove biti lakše realizirati, a poklone i ostale znakove pažnje prilagoditi mogućnostima bolesnika. Iznimno je važno i održavati veze s cijelom obitelji i prijateljima jer će to svakako poboljšati kvalitetu života.

Autorica: prof.dr.sc. Vanja Bašić Kes

Izvor: Multipla skleroza- blest s tisuću lica, priručnik za bolesnike i članove njihovih obitelji

Prehrana je jedan od tri ključa zdravlja, uz kretanje i dobro psihičko zdravlje, te je važna svakom čovjeku pa tako i osobi koja se suočava s multiplom sklerozom. Prehrana je danas tema kojoj se posvećuje mnogo pažnje, a s obzirom na izobilje namirnica i raznolikost njihova podrijetla postaje i izazov svake obitelji i pojedinca. Hrana je od pamtivijeka univerzalni jezik svih ljudi pa ne čudi izreka da “ljubav prolazi kroz želudac”.

Dobrom prehranom stvaramo temelje dovoljne i povoljne energetske opskrbe svih stanica u tijelu, pa tako i stanica u središnjem i perifernom živčanom sustavu: neurona (živčanih stani-ca) i Schwannovih stanica (one izgrađuju mijelinsku ovojnicu oko neurona). Važno je tijelu ponuditi dovoljnu kvantitativnu kalorijsku vrijednost koja pruža pravu a ne preobilnu nutritivnu potporu organizmu te raznolike namirnice. Ono će tako svakodnevno dobro funkcionirati i pravilno obavljati imunološke zadatke tjelesne obnove i zaštite.

I osobe s multiplom sklerozom često su izložene ubrzanom ritmu života uz brojne nametnute obveze i općenito imaju nedostatan unos hrane, a zbog nepravilnog odabira hrane nerijetko se događa da pate od hipovitaminoze. Osim toga, često dolazi do dehidracije organizma. Sve to je dovoljno da se kroz neko vrijeme, različito za svakog, iscrpe tjelesne rezerve, a tijelo zbog manjka bjelančevina, vitamina i minerala postaje slabije i manje otporno. Tome pogoduje i hrana, poput slatkiša, koja izaziva povećanu kiselost u organizmu zbog čega te osobe postanu sklone infekcijama, relapsu i bolestima općenito. Bolje bi bilo usmjeriti se na namirnice koje potiču lužnatost (npr. škrobne namirnice poput krumpira), preporučeni omjer kiselih prema lužnatim namirnicama tijekom dana je 25:75%.

Važno je napomenuti da oni koji se svakodnevno bore s tom bolešću iz svog iskustva znaju da ne postoji jedinstven recept za cijeli život ni neki koji bi jednako vrijedio za sve oboljele od ove bolesti. Dakle, svatko je poseban i neponovljiv na svoj način pa unutar pravila i preporuka struke treba i osobno sudjelovati u liječenju svoje bolesti.

Stoga su osnovni postulati prehrane za osobe oboljele od multiple skleroze raznolike namirnice, povećan unos voća i povrća, smanjena konzumacija šećera i soli, primjeren unos vode (između 1,5 do 2 l dnevno), umjerenost kad je riječ o alkoholu i kofeinskim napitcima te održavanje prikladne tjelesne težine – najbolje nevelikim kalorijskim unosom i redovitom tjelesnom aktivnošću. Za oboljele od multiple skleroze umjerenost je put do zdravlja! Još uvijek ne postoji jasno jednoznačno mišljenje o tome kako prehrana djeluje na ovu bolest. Naime, hrana nema ljekovito djelovanje na samu bolest, no smatra se smatra da je od velike suplementarne važnosti za osobe koje se svakodnevno susreću s brojnim tegobama povezanim s razvojem bolesti. Zdrava prehrana omogućuje očuvanje tjelesne ravnoteže i normalne funkcije organskih sustava uz očuvanje mišićne mase, živčane regeneracije i energetske raspoloživosti za rad stanica.

Glavni cilj nam je omogućiti dulja razdoblja remisije i općeg zdravlja, bez relapsa, uz kvalitetniji život i dulji životni vijek. Pritom je važno hraniti se raznoliko.

Upoznajmo se s tvarima

Za one koji se prvi put susreću s ovom temom reći ćemo da su bjelančevine tvari koje izgrađuju mišiće, hemoglobin, protutijela, hormone i enzime. Ima ih u namirnicama životinjskog i biljnog podrijetla, tj. u mesu, mlijeku i mliječnim proizvodima, ribi i jajima te u cjelovitim žitaricama, mahunarkama (grah, grašak, bob, slanutak, soja) i orašastom voću. U dnevnom unosu 25% energije trebalo bi potjecati od bjelančevina.

Ugljikohidrati

Ugljikohidrati su, zapravo, šećeri i tijelo opskrbljuju energijom. Postoje jednostavni i složeni šećeri.

Jednostavni su glukoza (druga imena su mu dekstroza, grožđani ili krvni šećer), fruktoza (voćni šećer) i galaktoza (npr. med, bijeli šećer, bijeli kruh). Fruktoze je najviše u voću, galaktoze u mlijeku i mliječnim proizvodima, a glukoza je zastupljena u većini namirnica. Jednostavni šećeri su i maltoza (šećer iz žitarica) i laktoza (mliječni šećer). Najpoznatiji složeni šećer je škrob.

Ugljikohidrati se nalaze u hrani biljnog podrijetla, a od njih svakodnevno dobivamo do 50% energije. Hrana bogata složenim šećerima (zrna, stabljike, korijen biljaka, nezrele banane i jabuke, i najviše u žitaricama i njihovim proizvodima, mahunarkama i krumpiru) trebala bi biti najzastupljenija jer je sjajan izvor energije, a usto je bogata i vitaminima, mineralima i vlaknima. Vlakna – celulozu i inulin – ne možemo probaviti, no ona su nam nužna za pravilnu probavu i detoksifikaciju organizma. Prehrana u kojoj prevladavaju jednostavni ugljikohidrati daje mnogo manje energije. Važno je napomenuti da voće sadržava uglavnom jednostavne ugljikohidate (monosaharide), fruktozu ili saharozu (disaharide).

Masnoće

Masnoće (masti) sastavljene su od lanaca masnih kiselina koje prema broju vodikovih atoma i broju dvostrukih veza između molekula ugljika mogu biti zasićene ili nezasićene. Zasićene masne kiseline upotpunjuju atome vodika. Jednostruko nezasićene masne kiseline pokazuju nedostatak jednog para vodikovih atoma. Višestruko nezasićene masne kiseline pokazuju nedostatak dva ili više parova vodikovih atoma. Zasićene masti pretežno su životinjskog podrijetla i nalazimo ih u maslacu, svinjskoj masti, peradi (iznimke su gusja i pačja mast), palminom i kokosovom ulju. Zasićene masti su obično krute na sobnoj temperaturi. Višestruko nezasićene masti su ulje kukuruza i pšeničnih klica te šafranovo, sezamovo, maslinovo, bučino i bademovo ulje. Masti nam dodatno pomažu kod apsorpcije vitamina topivih u masti koji se neće apsorbirati ako ih iz prehrane u potpunosti izostavimo (vitamini A, D, E i K). U kulinarstvu su masti neizostavne jer poboljšavaju okus i zadržavaju mekoću te vlažnost mesa pri pečenju. Ipak, prekomjerni unos masti dovodi do pretilosti i povećava rizik od nastanka dijabetesa,krvožilnih bolesti i raka. Važno je zapamtiti da u ukupnom unosu kalorija u danu masti smiju sudjelovati između 25 i 30%, a među njima treba biti i zasićenih i nezasićenih masnoća, potonjih naravno više. Količina veća od spomenute štetni organizmu. Važno je zato umjereno jesti crveno meso, osobito ona masnija mesa poput svinjetine. Za smanjenje količine tzv. prijelaznih masnoća ili transmasnih kiselina u obrocima morate provjeravati naljepnice na proizvodima (tvrdi kolači, krekeri i čips). Transmasne kiseline na sobnoj su temperaturi krute, pa iako su margarini nekad njima obilovali napominjemo da se u današnjim procesima proizvodnje redovito uklanjaju. Nemojte zaboraviti da se ponekad se u restoranima brze hrane koriste hidrogenizirane biljne masnoće za brzu pripremu pomfrita ili zasićene masti koje je moguće opetovano koristiti za prženje (npr. palmino ulje), a koje su izrazito nepovoljne za zdravlje.

Različite vrste masti različito utječu na tijelo pa tako višestruko nezasićene masti smanjuju ukupnu razinu kolesterola u krvi, osobito LDL (“lošeg”) kolesterola koji se taloži na stijenkama krvnih žila i dovodi do njihova skrućivanja te do sustavne pojave ateroskleroze. Zasićene masti lošije djeluju jer povećavaju ukupni kolesterol, LDL kolesterol i smanjuju HDL (“dobri“) kolesterol, koji ima zaštitnu ulogu. Transmasne kiseline djeluju slično kao zasićene masti. Sa zdravstvene točke gledišta tekuće masti (kuhana ulja) bolji su odabir od krutih (maslac, margarin ili svinjska mast).

Esencijalne masne kiseline odnosno omega masne kiseline

Razlikujemo omega-3, omega-6 i omega-9 masne kiseline. Najčešće konzumiramo sasvim dovoljne količine omega-6 masnih kiselina koje su proupalnog djelovanja i štite organizam od štetnih tvari. Prema preporukama, funkcionalan omjer postiže se već s četvrtinom količine omega-3 u odnosu na omega-6 masne kiseline. Omega-3 masne kiseline su u namirnicama biljnog (alfa linolenska kiselina, ALA) i životinjskog (eikozapentaenska kiselina, EPK dokozaheksaenska kiselina, DHK) podrijetla, a ako se hranimo pretežno ili isključivo biljnom hranom dolazi do pretvorbe ALA-a u EPK i DHK. Taj je proces ograničen u dječjoj i kasnoj životnoj dobi, a kod odraslih se odvija bez većih poteškoća. S omega-3 masnim kiselinama ne možete pretjerati, a nalazimo ih u sljedećim namirnicama: losos, orasi, mljevne lanene sjemenke i laneno ulje, kuhana soja, kuhana ili oparena cvjetača, sjemenke gorušice, ribano kuhano zelje, oparena brokula, tofu, zelena salata, kuhane ili oparene prokulice, špinat i kelj, jagode, maline, bundeve, mahune, tuna, Jakobove kapice, oparene kozice ili škampi, sardine, inćuni i pastrva. Oprez je nužan samo u slučajevima ako uzimate lijekove protiv zgrušavanja krvi.

Začini

Začini hrani dodaju boju, okus i miris koja je osobama koje boluju od multiple skleroze toliko potrebna da ih privuče do tanjura zdrave hrane. Osim toga, začini često imaju i antioksidativno i detoksifikacijsko djelovanje. Preporučuju se crni papar, čili papričica, đumbir, kadulja, kari, kim, klinčići, komorač, korijander, kurkuma, majčina dušica, origano, paprika, ružmarin i sjemenke gorušice.

Vitamini

Vitamini su organski spojevi koji hranu pretvaraju u energiju i štite od bolesti te su nužni svakom organizmu, a on ih sam ne može proizvesti, nego ih unosimo s hranom. Ipak, sami možemo proizvoditi nekoliko vitamina, ali ne u dovoljnim količinama. Vitamine možemo podijeliti na one koji su topivi u vodi (B i C) i one koji su topivi u mastima (A, D, E i K). Razlika među njima je i u njihovom svojstvu održavanja (vitamini topivi u mastima) ili raspadanja (vitamin C) prilikom termičke obrade hrane. Vitamini B i C se ne skladište u tijelu, a višak se izlučuje mokrenjem pa ih treba redovito unositi u organizam. Vitamini topivi u mastima pohranjuju se u jetri ili u tjelesnoj masnoći pa ih nije potrebno tako redovito obnavljati.

Vitamin A (retinol) je važan za zdravu kožu, zube, kosti i dobar vid. U organizmu nastaje iz beta karotena i drugih karotenoida pa ima neke antikancerogene sposobnosti. Najbolji izvori ovog vitamina su tamnozeleno, narančasto i žuto voće i povrće. U malo dugačijem kemijskom obliku nalazi se u žutanjku, mliječnim proizvodima, ribi i mesu te ulju jetre bakalara.

Vitamini B kompleksa su skupina vitamina koja je iznimno važna za obnovu i očuvanje neurona pa se često preporučaju kod neuroloških bolesti, a osobito osobama oboljelim od multiple skleroze.

Vitamin B1 (tiamin) hranu pretvara u energiju te sudjeluje u sintezi neuroprijenosnika. Njegov nedostatak, među ostalim, izaziva slabost. Koristimo ga u liječenju neuralgija i neuropatija. Najveći izvor tiamina su svinjetina, riba i sjemenke suncokreta te cjelovita riža i tjestenina. Kruh i žitarice mogu biti obogaćeni tiaminom.

Vitamin B2 (riboflavin) ima važnu ulogu u proizvodnji stanične energije, rastu i proizvodnji crvenih krvnih stanica. Njegov nedostatak se, među ostalim, očituje slabošću. Starenjem su organizmu potrebne veće količine riboflavina, osobito ženama. Ima ga u mesu, mliječnim proizvodima, jajima, mahunarkama, lisnatom zelenom povrću, obogaćenom kruhu i žitaricama te orašastom voću.

Vitamin B3 (niacin) je važan u proizvodnji energije iz hrane i kad ga nema dovoljno javlja se slabost. Potreban je za rast, održavanje kože, živaca, rad probavnog sustava i sintezu DNK. Dobri izvori ovog vitamina su nemasno meso, mlijeko, morski plodovi, mahunarke i cjelovite žitarice.

Vitamin B5 (pantotenska kiselina) važan je u proizvodnji energije iz hrane, a zbog svojeg sudjelovanja u sintezi kortizona nazivamo ga i antistresnim vitaminom. Sudjeluje u sintezi ugljikohidrata, masti, neuroprijenosnika i hormona. Kod nedostatka ovog vitamina javljaju se glavobolja i mučnina. Ima ga u mnogim namirnicama, osobito u mesu i cjelovitim žitaricama.

Vitamin B6 (piridoksin) je važan u kemijskim reakcijama bjelančevina i aminokiselina te za stvaranje crvenih krvnih stanica. Osim što zbog anemije može izazvati slabost, važan je za regulaciju sna jer stimulira pinealnu žlijezdu da luči melatonin. Ima ga u iznutricama, mesu, ribi, bananama, grahu, cjelovitim žitaricama i orašastom voću.

Vitamin B7 (biotin, vitamin H, koenzim R) važan je za metabolizam bjelančevina i ugljikohidrata, imunološki sustav i izgradnju stanica. Kada ga nema dovoljno, može se javiti razdražljivost. Ima ga u mesu, mliječnim proizvodima, jajima, mahunarkama i kupusnjačama.

Vitamin B9 (folna kiselina) značajan je za izgradnju tkiva i od iznimne je važnosti za trudnice. Osim toga, zajedno s drugim vitaminima B skupine sprječava cerebrovaskularne bolesti snižavanjem razine homocisteina (aminokiselina koja olakšava proces ateroskleroze). Ima ga u zelenom povrću, mahunarkama, cjelovitim žitaricama, orašastom voću, svinjetini i školjkama. Zbog njegove važnosti mnogi proizvodi od žitarica obogaćuju se folatom.

Vitamin B12 (kobalamini) nužan je za stvaranje crvenih krvnih stanica i normalnu funkciju živčanog sustava. Istraživanja su pokazala da pomanjkanje ovog vitamina može uzrokovati mnogostruka oštećenja živčanog sustava, slična onima u multiploj sklerozi. Također, dodatni unos ovog vitamina može poboljšati mentalne funkcije i ublažiti oštećenja vida nastala u bolesnika s multiplom sklerozom, pa im se preporučuje redovita dodatna terapija tim vitaminom. Njegovi izvori su jetrica, meso, mliječni proizvodi, plodovi mora, jaja oplemenjeno sojino mlijeko.

Vitamin C (askorbinska kiselina) važan je antioksidans. Njegovoj stabilizaciji pomažu bioflavoni. Vitamin C sudjeluje u izgradnji novih stanica i u oporavku oštećenih te pri apsorpciji željeza iz biljne hrane. Svakodnevno ga treba unositi u organizam jer ga ne možemo uskladištiti. Sadržava ga većina voća i povrća, posebno dobri izvori su agrumi i njihovi sokovi, jagode, kivi, kupus, paprike, dinja, brokula i krumpiri.

Vitamin D (kalciferol) zajedno s kalcijem i fosforom sudjeluje u pravilnoj izgradnji i održavanju kostiju i zuba. Vitamin D može smanjiti rizik od raka debelog crijeva. Može se unositi u aktivnom obliku iz hrane ili se unose njegovi prethodnici u kemijskom procesu koji se aktiviraju putem enzima. Dio aktivacije zbiva se u koži pa se valja izlagati suncu (osobito dojenčad i djeca). Nalazimo ga u lososu, skuši, kamenicama, nekim obogaćenim žitaricama i mlijeku kojem je dodan vitamin D te u ulju bakalara. Mnogim ljudima nedostaje vitamin D pa se i zdravim ljudima predlaže dodatni unos kao prevencija bolesti, a osobito osobama koje boluju od multiple skleroze.

Vitamin E (tokoferol) je antioksidans. Sprječava nastanak cerebrovaskularnih bolesti. Ima ga u bademima, dinji, sjemenkama suncokreta, zelenom lisnatom povrću, avokadu, hladno preša-nom biljnom ulju (osobito ulju od pšeničnih klica) i orašastim plodovima.

Vitamin K (filokinon) omogućuje zgrušavanje krvi. Sudjeluje u apsorpciji kalcija te na taj način sprječava osteoporozu. Tijelo samo proizvodi većinu vitamina K koji mu je potreban, ali ga možemo unositi i iz hrane. Ovim vitaminom obiluje zeleno lisnato povrće, brokula i kelj pupčar.

Minerali

Ovi neorganski elementi nastaju u tlu i do nas dolaze kroz vodu ili apsorcijom iz hrane biljnog podrijetla, a neki od njih djeluju i kao nutrijenti. Danas je poznato 17 esencijalnih minerala što znači da se oni moraju unositi u organizma hranom jer ih tijelo ne može samo proizvoditi. Makrominerali su nam svakodnevno potrebni u dozi većoj od 100 mg: natrij, kalij, kalcij, magnezij, fosfor i klor, dok se ostali, tzv. minerali u tragovima, uzimaju u manjim dozama: cink, željezo, bakar, jod, sumpor, mangan, fluor, krom, molibden i selen.

Magnezij je iznimno vrijedan mineral za živčano tkivo i mišiće. Budući da se lako gubi iz organizma preporučuje se svakodnevni unos magnezijevih soli barem tri mjeseca. Za razliku od vitamina, minerali se ne uništavaju termičkom obradom hrane, no pri kuhanju dio njih “odlazi“ s tekućinom. Kako biste ih sačuvali, kuhajte povrće na pari, blanširajte ili pirjajte.

Energija iz namirnica

Energiju iz namirnica izražavamo u kilodžulima (kJ) ili kilokalorijama (kcal). Znanstvena jedinica su kJ, a uobičajena kcal. Kako biste preračunali jednu u drugu, važno je da znate da je 1 kcal = 4,184 kJ. Da biste znali koja je prosječna vrijednost unešene energije upamtite da 1 g bjelančevina ima oko 4 kcal, 1 g ugljikohidrata također 4 kcal, 1 g masnoća čak oko 9 kcal dok 1 g alkohola ima oko 7 kcal. Glikemijski indeks namirnica (GI) Glikemijski indeks je način na koji opisujemo brzinu kojom ugljikohidrati stižu iz crijeva u krvotok i do naših stanica. Pritom se koristi bijeli kruh kao osnova za određivanje te vrijednosti; glikemijski indeks bijelog kruha je 100. Što je viši taj indeks to se brže podiže razina šećera u krvi nakon jela i to brže dolazi do ponovnog osjećaja gladi. Tjelesne stanice unose energiju u obliku glukoze i to uz pomoć inzulina kojeg izlučuje gušterača.

Sposobnost stanice da iskoristi raspoloživu glukozu u krvi ovisi o dostupnosti inzulina da je prenese u stanicu. Stoga, pažljivo s namirnicama visokog glikemijskog indeksa jer je moguće da se gušterača iscrpi te da ima smanjenu sposobnost izlučivanja inzulina kao što se to događa kod osoba koje boluju od dijabetesa tipa 2.

Glikemijski indeks ovisi o tri najvažnija čimbenika: strukturi šećera, vlaknima i masnoćama. Primjerice, glukoza izravno odlazi u krv, dok se fruktoza i galaktoza u jetri najprije prerađuju u glukozu. Vlakna i masti u hrani pritom smanjuju apsorpciju šećera u crijevima. Ukratko, što je veći GI određene namirnice, veća je vjerojatnost da ćete se debljati. Zato takve namirnice izbjegavajte ili uzimajte u malim količinama. Dobrih ugljikohidrata ima u većini voća i povrća, a iznimke su mrkva, kuhana cikla, ananas, grožđice, lubenica, palenta i bob. Ječam, zob, raž, punomasni sladoled (masnoća ovdje djeluje tako da usporava apsorpciju šećera), leća, sušeni i svježi grah, jabuka, kruška, grožđe i breskve imaju nešto niži GI.

Namirnice s najmanje povoljnijim glikemijskim indeksom su rafinirana tjestenina, kukuruzne, rižine ili pšenične pahuljice, proso, krumpir, bijeli kruh, riža, müsli, mrkva, pastrnjak, kuhani kukuruz, kuhana cikla, banane, grožđice, marelice, naranče, grašak, zapečeni i konzervirani grah, čokolada, čips, sladoled s malo masnoće.

Swankova dijeta

Ova je dijeta nastala kao plan prehrane tijekom 50 godina rada i istraživanja dr. Swanka na oboljelima od multiple skleroze. Nalaže unos male količine crvenog mesa i drugih mesa s masnoćom te povećani unos žitarica, voća i povrća. Doktor Swank preporučuje da se unos mlijeka i mliječnih proizvoda svede na dvije čaše dnevno i to uvijek u obliku s najmanje masnoća (1%) uz izbjegavanje margarina, maslaca, masti, kakao maslaca, kokosovog i palminog ulja te transmasnoća. Navodi da se dnevno ne smije uzimati više od 3 žličice zasićenih masnoća i najmanje 4 žličice nezasićenih masnoća (no ne više od 10 žličica). Dopuštena su ova ulja: suncokretovo, maslinovo, sezamovo, laneno, sojino, ulje kikirikija, ulje sjemenki pamuka, kanole i konoplje.

Preporučuje se unos ne više od 3 jaja tjedno tako da se odjednom pojede samo jedno. Treba izbjegavati majonezu i sve umake koje sadržava, a kečap i senf smiju se jesti bez ograničenja. Kruh i peciva od bilo koje žitarice se preporučuju, osobito od cjelovitih žitarica jer održavaju normalnu stolicu i adekvatan unos vitamina B. Valja izbjegavati jedino peciva koja sadržavaju nepoželjne masnoće. Dopuštaju se cjelovita tjestenina i riža, te krekeri, bez dodataka. Čips treba izbjegavati. Doktor Swank dopušta do tri kofeinska pića dnevno, ali ako se pogoršaju simptomi valja ih potpuno izbjegavati. Iz njegovog iskustva većina bolesnika je osjetljiva na alkohol, no ipak se smije popiti jedna čaša vina ili jedan koktel dnevno. Sjemenke i orašasto voće: bademi, orasi, lješnjaci i slično 10 komada dnevno, za manje sjemenke poput suncokretovih 3 žlice u danu.

Preporučuju se najmanje dvije voćke dnevno. Dopušteno je sve voće i to u neograničenim količinama, a prednost uvijek ima svježe voće. Dopušta se jedna osmina avokada te šest srednje velikih zelenih maslina ili tri crne. Povrća treba biti dvije porcije u danu, naravno neka je svježe i sezonsko.

Dopušteno je svježe bijelo pileće i pureće meso u količini od oko 110 g, bijela riba u ne-ograničenim količinama kao i školjke. Plava riba je dopuštena u dnevnoj količini od 50 g. Tijekom prve godine ove dijete crveno meso nije dopušteno, a kasnije se dopušta 80 g dnevno, i to ono nemasno: janjeći but, jetrica i druge iznutrice, zečetina i srnetina. Ako ste odabrali srednje masna mesa, dopušteno je oko 60 g govedine, šunke, janjetine, nemasne svinjetine, teletine, tamno meso piletine i puretine te fazana.

Preporučuje se 1 žlica ulja bakalara ili 4 kapsule istog ulja zbog toga što je ono bogato vitaminima A i D, te uzimanje multivitaminskih pripravaka koji sadrže i minerale uz obaveznih 1000 mg vitamina C i 400 IJ vitamina D.

Osim promjena u prehrani, ključno je osobe s multiplom sklerozom upozoriti na to da se često odmaraju, smanje stres kojemu se izlažu i zuzmu optimističan stav prema životu.

Zdrava prehrana za oboljele od multiple skleroze

Važno je da svom mozgu ponudite prehrambeno vrijedne namirnice jer će tako bolje raditi, uz bolje pamćenje, mudro razmišljanje, očuvanu koncentraciju i emocionalnu uravnoteženost.

To ćete postići budete li unosili hranu bogatu aminokiselinama, nezasićenim masnim kiselinama, glukozom i mikroelementima. Sve su te tvari jednako vrijedne i zbog toga mozgu uvijek potrebne. Aminokiseline stvaraju neuroprijesnosnike (kemijske tvari pomoću kojih moždane stanice komuniciraju), nezasićene masne kiseline održavaju staničnu strukturu, glukoza je potrebna u staničnoj pretvorbi energije, a mikroelementi se koriste u brojnim unutar staničnim enzimskim procesima. Sve te sastojke naći ćete u dovoljnim količinama i ako se pridržavate načela mediteranske prehrane. Ona se temelji na svakodnevnoj konzumaciji cjelovitih žitarica, nekoliko obroka voća i povrća, mahunarki i orašastog voća, maslinova ulja, jogurta te sireva i ribe. Nekoliko puta tjedno valja konzumirati meso peradi i jaja, dok se crveno meso preporučuje samo jedanput tjedno.

U okviru ovih preporuka možemo istaknuti da je cjelovite žitarice važno uključiti u jutarnje i večernje obroke; a u večernjim satima još i škrobne namirnice poput tjestenine. Bjelančevinske namirnice, poput ribe i mahunarki, uzimaju se sredinom dana radi lakše probavljivosti i iskorištavanja. Glavni obrok neka vam bude do 19 sati, a suzdržavajte se od jela nakon tog doba. Umjesto jednog do dva poveća obroka u danu pokušajte smanjiti količinu hrane i rasporediti je u tri veća i dva manja obroka: zajutrak, doručak, ručak, užina i večera. Za doručak i užinu uzimajte isključivo voće ili povrće, a ne zaboravite da uz svježe voće uvijek možete uživati i u sušenom koje ima potrebne mikroelemente. Ovakvim dnevnim prehrambenim rasporedom postiže se redoviti unos i sinteza neuroprijenosnika ključnih za rad mozga: acetilkolina, dopamina i serotonina. Acetilkolin je najučestaliji u hrani, nalazimo ga u mesu, ribi, mlijeku, žumanjcima te cvjetastom povrću. Dopamin ćemo naći u mesu, ribi, mahunarkama i orašastom voću, a serotonin u namirnicama pretežno škrobnog sastava.

Voda, kofein i alkohol

Naše tijelo ima između 70 i 75% vode (razlika – muškarci i žene). Svima, a osobito osobama oboljelim od multiple skleroze preporučujeseunos1,5do 2 l vode (odnosno 8 čaša od 2 dcl) kako bi se nadoknadila ona količina koja se troši svakodnevno biološkim funkcijama. To znači da bi svakih 2 do 2,5 h trebalo popiti po čašu vode kako bi se očuvala vitalnost. Najpovoljnija je izvorska ili ionizirana voda pa si možete nabaviti ionizatore za kućnu upotrebu ili makar ostaviti vodu da odstoji 2 do 3 h prije pijenja.

Srećom, sva se hrana dijelom sastoji od vode pa se tako voda nadoknađuje i pijenjem mlijeka i čajeva, sokova, jedenjem juhe, voća i povrća. Nezaslađeni biljni čajevi osobito su dobar izbor za sve, osobito domaći biljni čajevi, primjerice čaj od koprive. Oni su, kao i voda, diuretik, što je vrlo povoljno za osobe oboljele od multiple skleroze. Vodu je bolje piti između obroka, a ne tijekom jela jer bi nam mogla dati neugodan osjećaj punoće i težine u želucu.

Kofein i kofeinski napitci nisu preporučljivi kod bolesnika oboljelih od multiple skleroze u količinama većim od jedne do dvije šalice dnevno. Izbjegavajte zeleni čaj, a ako ga pijete onda u vrlo malim količinama. No, neki će ustanoviti da im dodatna količina kofeina podiže razinu energije i pritom ne djeluje štetno pa se uz konzultaciju sa stručnjacima može i odstupiti od ovog pra-vila. No ako se pogoršaju simptomi, smjesta ukinite kofeinska pića.

Alkohol je dopušten, no samo u umjerenim količinama što podrazumijeva jednu čašu nekog alkoholnog pića dnevno, primjerice crnog vina jer obiluje antioksidansima i sprječava cerebrovaskularne i kardiovaskularne bolesti. Valja napomenuti da osobama oboljelim od multiple skleroze ne pogoduje pivo pa ga radije nemojte piti.

Kako pobijediti umor i slabost

Poseban problem kod osoba oboljelih od multiple skleroze je kronični umor. Smatra se da je bolje izbjegavati zasićene masnoće u prehrani, osobito mlijeko i mliječne proizvode, izuzev svježeg sira i probiotika (do četiri puta tjedno). Dobar izvor bjelančevina je i sirutka te mahunarke kao izvor biljnih bjelančevina. Osim bjelančevina iz ovih ćete namirnica tijelu ponuditi toliko potreban kalcij. Jedite sezonsko povrće: špinat i ciklu, celer, mrkvu, tikvice, prokulice, brokulu, raštiku, zelje i poriluk. U tim biljkama nalaze se kalcij i magnezij koji će ojačati mišiće i srce. Povremeno pojedite iznutrice, najbolje teleća jetrica koja su bogat izvor vitamina B skupine. Osim toga, preporuča se i umjerena količina crvenog mesa i meso divljači iz kojih tijelo dobiva karnitin. Iznimno, u nekim situacijama kad je potrebno brzo nadoknaditi snagu možete se poslužiti bjelančevinskim napitcima te aminokiselinama poput l-karnitina i magnezija.

Zamislite da u jednom tjednu prođete ciklus svih namirnica pa je možda najlakše radi provjere sebe o tome voditi zabilješke u obliku dnevnika te tako unaprijed i planirati obroke. Neka vam dani budu predodređeni za neku skupinu namirnica kako je slučajno ne biste izostavili, npr. ponedjeljak – sir ili meso, utorak – grahorice, srijeda – tjestenina, četvrtak – riža, petak – riba, subota – gljive ili soja i nedjelja – meso. Za oboljele od multiple skleroze važan je dovoljan unos antioksidansa koje ćete na taj način dobiti.

Valjalo bi jesti bar 3 obroka organski uzgojenog voća i povrća, luk i češnjak barem dvaput tjedno, bar jedanput dnevno hladno prešano maslinovo ulje u salati, ribu bogatu nezasićenim masnim kiselinama kao što su srdela i losos te sjemenke i orašasto voće. Prilozi su krumpir i batat, a od žitarica ječam, zob i kukuruz. Od mahunarki ističemo slanutak, od voća jabuke.

Valja izbjegavati namirnice visokog glikemijskog indeksa kao što su slatkiši i keksi, peciva, sokovi. Važno je što rjeđe konzumirati namirnice bogate zasićenim masnim kiselinama i transmasnim kiselinama koje nalazimo u prženoj hrani. Važno je smanjiti unos kofeinskih pića (kava, crni i zeleni čaj te energetski napitci) na jedno do dva dnevno te alkoholnih pića također na jedno dnevno. Ne zaboravite na redovito tjedno kretanje u prirodi!

Detoksifikacija

Detoksifikacija je osobito važna za osobe oboljele od multiple skleroze. Nakupljanje otrova u organizmu uzrokuje preopterećenje i narušavanje prirodne ravnoteže (homeostaze). Nekoliko tjelesnih sustava uključeno je u taj proces: koža, probavni, dišni i limfni sustav te bubrezi. S vremenom ovi sustavi popuštaju pred raznim bolestima: od upalnih, preko autoimunih do raka. Ima više znakova preopterećenja spomenutih sustava. Zatvor, nadutost ili vjetrovi nastaju kod preopterećenja crijeva. Na koži se pojavljuju prištići, akne ili celulit, stoga je važno potaknuti rad mikrocirkulacije. Preopterećena pluća stvaraju katar gornjih i donjih dišnih puteva. To se preklapa s preopterećenjem limfnog sustava, koje pak pogoduje pojavi čestih prehlada i gripa, umora i sklonosti nakupljanju tekućine (celulit). Preopterećenje jetre također izaziva nadutost, ali i mučninu, upalu želučane sluznice. I obložen jezik je čest znak toksičnih zbivanja. Ako su bubrezi preopterećeni, dolazi do filtriranja jače koncentrirane mokraće koja je često jako žuta, neugodna mirisa, a može izazvati i bol pri mokrenju na što je osobito važno obratiti pažnju ako bolujete od multiple skleroze.

Postupci čišćenja organizama od štetnih tvari dijele se na detoksifikaciju ksenobiotičkih tvari, aktivaciju antioksidativnih sustava i sustava metilacije. Prvi sustav je kemijsko pretvaranje štetnih tvari u one manje štetne koje su topive u vodi kako bi se jednostavno mogle izlučiti. Antioksidativnim tvarima je zadatak neutralizirati ili uništiti aktivne kisikove radikale koji razaraju stanice. Metilacija se, pak, odvija uglavnom u jetri, a njena glavna uloga je popravljanje oštećenja koje je nastalo na molekulama DNK (deoksiribonukleinska kiselina) zbog aktivnosti slobodnih radikala. Put metilacije zahtijeva prisutnost dovoljne količine vitamina B (folata, B12 i B6). Detoksifikacija se provodi u tri koraka i obično je potrebno oko šest mjeseci da se uspostavi ponovna ravnoteža. Prije detoksifikacije valja se posavjetovati s liječnikom.

Dodatci prehrani

Uz kvalitetnu prehranu, ponekad je osobama oboljelim od multiple skleroze potrebno uvesti i dodatke prehrani pa evo popisa tvari koje se smatraju povoljnima. Ipak vas molimo da se obavezno posavjetujete sa svojim liječnikom.

Ginseng: 200 – 600 mg ekstrakta ginsenga dnevno (4% ginsenozida u preparatu)

Sibirski ginseng: 500 – 2000 mg dnevno

Ulje crnog ribiza: 500 – 1000 mg dnevno

Ekstrakt sjemenki crnog grožđa: 300 mg

Boražinovo ulje: 1 g dnevno

Kofein: do 250 mg dnevno

Kalcij: 1000 – 1600 mg elementarnog kalcija dnevno

Ulje od jetre bakalara i drugo riblje ulje: 0,9 – 2,85 g dnevno

Koenzim Q 10: 50 – 300 mg dnevno

Sok od brusnica: 1 – 2 šalice soka ili 300 – 400 mg u obliku kapsula dnevno

Kreatin: 20 g inicijalna doza tijekom 2 – 5 dana pa doza održavanja od 2 g

Ulje “Evening primrose“: 2 – 4 g dnevno

Laneno ulje: 15 – 30 ml dnevno

Folna kiselina: 1 mg dnevno

Gingko biloba (nije potvrđeno djelovanje): 120 – 240 mg dnevno u dvije do tri doze

Kava-kava: 90 – 300 mg dnevno (70% kavalaktona u preparatu)

Selen: 100 – 200 mcg dnevno Magnezij: 300 – 500 mg dnevno (individualna procjena)

L-karnitin: 2000 mg dnevno tijekom 4 tjedna

Sena: upotrebljava se samo dva tjedna u dozi od 2 tablete navečer (187 mg)

Valerijana: 400 – 900 mg ekstrakta valerije

Vitamin A: 2300 IJ za žene i 3000 IJ za muškarce

Karotenoidi: 17 000 – 50 000 mg

Vitamin B12: 1 mg dnevno tjedan dana svakodnevno, potom 1 mg tjedno tijekom 4 tjedna, a zatim 1mg jedanput mjesečno do kraja života

Vitamin C: 500 – 1000 mg dnevno

Vitamin D: najbolje kura od 600 IJ dnevno 1 tjedan pa dalje nastaviti uzimati 300 IJ

Vitamin E: 100 – 400 IJ dnevno

Cink: 15 – 100 mg dnevno

Padma 28 (složena mješavina više od 20 biljnih vrsta): dvije tablete triput dnevno

Tahićanski noni sok: od 0,3 dcl do 1,2 dcl dnevno (ovisno o stanju)

Spirulina (alga): 250 – 1000 mg dnevno (individualna procjena)

Enteralna prehrana

Ponekad se osobe oboljele od multiple skleroze zbog svoje bolesti susreću s problemom otežanog gutanja. Najprije valja ustanoviti je li razlog o nedostatku sline zbog lijekova ili o poteškoći nastaloj zbog oštećenja produljene moždine. Čini se da oko 30 – 40% bolesnika ima poteškoća s gutanjem od kojih se polovica uopće ne žali na poteškoće zbog čega su izloženi riziku od tihe aspiracije koja uzrokuje plućne infekcije ili od izgladnjivanja. Ako se problem prepozna na vrijeme spriječit će se komplikacija.

Najprije treba procijeniti stanje, a zatim se savjetovati s nutricionistima i logopedima. U početku treba promijeniti položaj kod hranjenja (osoba treba biti što je moguće više uspravljena). Treba promijeniti konzistenciju hrane i osigurati pomoć kod hranjenja.

Ako treba, uvodi se nazogastrična sonda i, naposljetku, PEG (perkutana endoskopska gastrostoma). PEG je nadmoćan u odnosu na nazogastričnu sondu, pokazale su brojne kliničke studije koje su ispitivale bolesnike sa smetnjama gutanja. PEG se preporučuje ako osobe ne mogu samostalno koristiti pribor za jelo, a nemaju pomoć od druge osobe, ako se zagrcavaju prilikom jela i postoji negativna povratna informacija od logopeda odnosno plućna infekcija, ako im je indeks tjelesne mase manji od 18 ili ako su izgubili najmanje 5% uobičajene tjelesne težine u odnosu na visinu. Nakon uvođenja PEG-a uputno je povremeno provjeravati ureu i elektrolite te magnezij iz krvi i isključivati mogućnost infekcije. Osoba s PEG-om još uvijek može piti manju količinu tekućine na usta, a PEG cijev ostaje na mjestu godinu do dvije, a onda se mijenja. Kad je potrebno promijeniti konzistenciju hrane, uvijek se može odlučiti za gotovu zamjensku hranu u pakovanjima koja zamjenjuju jedan obrok. Neka hrana sadržava glukozu, neka ne.

Osobama oboljelim od multiple skleroze preporučujemo hranu s glukozom, ali i povećanom količinom bjelančevina kako bi se povratila mišićna masa i snaga. Ovi napitci mogu se preporučiti i onima koji nemaju problema s gutanjem, ali su jako oslabili pa trebaju brzo povratiti izgubljenu mišićnu masu i snagu.

Autorica: prof.dr.sc. Vanja Bašić Kes

Izvor: Multipla skleroza- blest s tisuću lica, priručnik za bolesnike i članove njihovih obitelji