12 svi Slavko
Svoju priču započinjem negdje s 2000. godinom kada sam prvi puta osjetio simptome nečega što će se kasnije pokazati kao MS. Kao majstor na ljepilici, u tvornici papira, često sam svoj radni dan provodio na nogama, bez previše prilika za odmor, pa u trenu kad se pojavio umor i trnjenje nogu nisam tome obraćao previše pažnje. Međutim, kad su se ti problemi počeli javljati sve učestalije počeo je i moj put po liječničkim ordinacijama bez prave dijagnoze. Nekoliko sam godina tako odlazio kod reumatologa, fizijatra koji su pokušali moje probleme pripisati uklještenim živcima.
Prvi susret s ispravnom dijagnozom uslijedio je 2007. godine kad sam na preporuku otišao na pregled kod doktorice Vesne Brinar. Nakon što sam se susreo s dijagnozom multiple skleroze djelomično sam osjetio olakšanje, jer sam konačno znao što se događa sa mnom, a s druge strane je uslijedio i šok zbog spoznaje da je to kronična bolest s vrlo nepredvidljivim i potencijalno teškim oštećenjima živčanog sustava.
Poslije puno razgovora u krugu obitelji 2008. godine sam pristupio studiji o eksperimentalnom lijeku za MS i tijekom te godine primio 5 doza lijeka. Te sam prve doze podnio dosta teško i u međuvremenu doživio relaps te u nekoliko navrata završio na hitnoj. S obzirom na to da je došlo do pogoršanja zdravlja i nisam više mogao posao obavljati bez smetnji i bolova iste sam godine otišao u mirovinu. Cijeli sam proces odradio uz veliku potporu od strane najbližih; supruge, kćerke, sina i buduće snahe.
Iduće, 2009. godine primio sam dodatne i za sad, posljednje tri doze eksperimentalnog lijeka. Nakon 10 godina testiranja taj se lijek od prošle godine nalazi na listi odobrenih lijekova za liječenje MS-a. Osobno sam zahvalan doktorici Vesni Briner koja me vodila na početku, te doktorima Mariu Habeku i Ivanu Adamcu koji sada vode moje liječenje jer je progresija moje bolesti zahvaljujući sudjelovanju u spomenutoj studiji zaustavljena i posljednjih 10 godina rezultati magnetske rezonance ne pokazuju nove lezije, tj. oštećenja mozga.
Po prirodi nisam pesimističan pa sam vjerovao da će liječenje dati rezultata iako sam svjestan da u najgorem slučaju mogu ostati nepokretan. Takve crne misli nastojao sam i nastojim odagnati kroz brigu i druženje s unukom i bližnjima. Sudjelujem u radu županijske i krovne udruge za oboljele od multiple skleroze i u sportu. Bolest me nažalost koči u aktivnom bavljenju sportom, ali sam nekoliko godina tajnik ŽNK Koprivnica i vjerno pratim naše nogometašice u njihovim sportskim uspjesima, a osim toga sam i pasionirani navijač RK Podravka.
Iako postoje periodi u kojima se osjećam lošije zapravo se smatram sretnim jer me MS ipak pušta da uživam i koncentriram se na lijepe trenutke u krugu obitelji i prijatelja koji me podržavaju i bodre u mojoj borbi s bolesti.
U ovo za nas sve novo i nepoznato vrijeme bolesti COVID-19, uspio sam prebroditi uz svoj veliki optimizam i smijeh, jer je to najveće blago danas.