Violeta

15 svi Violeta

Prva reakcija na bolest koja je kronična, prevrtljiva više nego Veljača, dosadna više od uštogljenih postulata o životu je bila – pa dobro, što sad kad mi bude loše dođem u bolnicu, „poprave“ me i odem doma!

I stvarno – to je jedini stav koji je ispravan, bez crnih misli i bez plakanja nad sudbinom koji ne vode nikud gdje želimo stići. Unatoč beštiji koja nam oblikuje živote na ružan i nepredvidiv način, mi imamo pravo živjeti pozitivno puni života, mi imamo pravo živjeti cijelu galaksiju udaljeni od nje!! Da opominje nas, da nokautira nas, i da oduzima nam puno, ali treba joj reći tko je šef! Ma neće valjda ona biti moga tijela gospodar!!!

Može biti pratnja, jako loša ali prihvaćena pratnja. Bitno je prihvatiti, bitno se trznuti, i bitno je reći – Da, ja imam Multiplasklerozu, prihvaćam ju kao novu suputnicu u svom životu. Kad negiramo, kad bježimo od te činjenice ušli smo u klopku u kojoj nas gospodična jedva čeka, onda smo na njenom teritoriju, onda je ona šefica i može kako hoće. Teorije o ne priznavanju njenog postojanja su ulazak u rat, ostavljamo joj prostor za iznenađenja koja nisu ugodna. Sve što nama treba je mir i spokoj od nje. Ok, ok ponekad od svih, i ta nas činjenica ne razlikuje od bilo kojeg čovjeka na svijetu.

Multipla ima tisuću lica, al ni jedno od njih nije moje. Zašto?? Pa odgovor je jednostavan sva njena lica su ružna, ma kako ih okrenuli, tu nema one slavne uzrečice „ o ukusima se ne raspravlja! “.

Pa tako moja Ms ima čudne ideje, i opake načine da pokvari sve lijepo.

Ona sve vidi, sve čuje, sve okrene za tren

Ms – „oo vidim, planiraš nekud? Bez mene?? Stvarno ?

V – da, malo odmora od svega i svih

Ms – prilično ti je kriva ta procjena, uvjerit ću te za jednu minutu da odustaneš

V – gle, stvarno se ne bi svađala, ali jedna od nas mora odustati, a vjerujem da si shvatila da to nisam ja.

Moment koji je presudan se zove – uzvrati psihički udarac. A na toj vještini treba radit svakodnevno. Bez odustajanja, bez isprika jer multiplaskleroza ne poznaje ni jedno od toga. A sutra je uvijek novi dan.

Novi dan za ljubav, za sreću, za prijateljstvo, za život.

Suputnik je težak, život je težak zato se uvijek dobro okružiti srećama u ljudskom obliku. Te sreće mogu puno, mogu najviše.

Kad opsujemo dan, kad padnemo, kad nam se zamagli od dobrog, i lošeg ima magija koja nas vraća. Sreća kao najfinija i najnježnija pralina popravi dan, a pomnožit sreću sa srećom nikad ne daje loš rezultat. Samo pozitiva, samo pozitivne mantre, samo vjera u dobar ishod provocira da na kraju tako i bude, zapravo ne samo da bude dobro, nego da bude najbolje.